18. Juni. 2017. u 19:42, Velika Kladuša
Socioekonomski pokazatelji: Deset izgubljenih godina

Velika Kladuša je u grupi nedovoljno razvijenih općina u Federaciji BiH, s još 16 drugih lokalnih zajednica, pokazuju podaci Federalnog zavoda za programiranje razvoja. Ova institucija svake godine, počevši od 2007., objavljuje dokument “Socioekonomski pokazatelji po općinama u Federaciji BiH”, a podaci za 2016. objavljeni su prošlog mjeseca. Cilj tog dokumenta jeste da se sagledaju osnovni društveno-ekonomski pokazatelji razvoja FBiH po općinama, te da se rangiraju lokalne zajednice prema nivou razvijenosti.

Općina Velika Kladuša je u 2016. rangirana na 56. mjestu s indeksom razvijenosti 68,2 (posto od federalnog prosjeka), što je svrstava u grupu nerazvijenih općina čiji indeks se kreće između 50% i 75% prosjeka Federacije BiH. Općine s indeksom razvijenosti ispod 50 spadaju u grupu izrazito nerazvijenih i takvih je 10 u većem bh. entitetu.

Aktualni ranking Velike Kladuše je najniži još od 2008. godine, a u odnosu na 2015. “pala” je za šest pozicija, usprkos tome što na kraju 2016. broji više zaposlenih i manje nezaposlenih nego godinu prije. Razloge za taj pad treba tražiti u podacima o broju stanovnika, odnosno odsutnom stanovništvu, koji su revidirani nakon što su sredinom prošle godine napokon objavljeni rezultati popisa stanovništva u BiH iz 2013. godine. Do sada je Federalni zavod za statistiku procjenjivao, očigledno pogrešno, da na području općine Velika Kladuša živi preko 46 hiljada stanovnika, no popisom je utvrđeno da živi tek nešto više od 40 hiljada (iako će mnogi reći da ni ta cifra ne odražava stvarno stanje).

Metodologija i kriteriji za izračun indeksa razvijenosti

U prve dvije godine (2007. i 2008) Velika Kladuša je bila rangirana na 61. i 69. mjestu s indeksom razvijenosti oko 60 i tada je takođe bila u grupi nerazvijenih općina, iz koje je “izašla” 2009. kada joj je indeks razvijenosti naglo skočio na 82,3 posto. Od tada do 2014. je uz manje oscilacije držala 47. mjesto po razvijenosti uz indeks koji je, iako u laganom padu, bio iznad 80 posto. No, 2014.  indeks razvijenosti naglo pada ispod 75 posto (i nastavlja da pada u 2015. i 2016. godini), a Velika Kladuša (opet) dospijeva u grupu nerazvijenih općina.

Ako bismo pratili samo indeks razvijenosti po godinama, mogli bismo zaključiti da je Velika Kladuša zabilježila nagli ekonomski rast 2009. godine, a pad 2014. Takav zaključak ne bi bio u potpunosti tačan jer je na rast i pad indeksa (a samim tim i ranga razvijenosti) ogroman utjecaj imala i promjena metodologije, odnosno kriterija za njegov izračun. Objasniću ukratko.

U dokumentu “Socioekonomski pokazatelji po općinama u Federaciji BiH 2016.” su obrađeni: gustina naseljenosti, nacionalna struktura stanovništva po popisu 1991. godine, stanovništvo u FBiH, radno aktivno stanovništvo, prirodni priraštaj, stepen zaposlenosti, stepen nezaposlenosti, nezaposlenost prema stepenu stručnog obrazovanja, nezaposlene žene prema stepenu stručnog obrazovanja, plaće, broj penzionera i iznos penzija, prosječne penzije, vanjskotrgovinska razmjena FBiH po općinama u 2015. godini, prihodi, poljoprivredna površina, oranice i bašte, šumsko zemljište, saobraćajna infrastruktura, osnovno obrazovanje, srednje obrazovanje, zdravstvo i struktura poslovnih subjekata.

Međutim, za utvrđivanje zbirnog indeksa razvijenosti svake općine u Federaciji BiH korišteno je samo sljedećih pet pokazatelja:

  • stepen zaposlenosti stanovništva,
  • stepen nezaposlenosti stanovništva,
  • broj učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika,
  • odsutno stanovništvo u odnosu na popis iz 1991. godine i
  • poreski prihodi po općinama po glavi stanovnika.

Ovi pokazatelji za izračun zbirnog indeksa koriste se od 2014. godine, a prije toga za utvrđivanje zbirnog indeksa razvijenosti korišteni su samo stepen zaposlenosti stanovništva, stepen nezaposlenosti stanovništva i procijenjeni bruto domaći proizvod (GDP), da bi u periodu od 2009. do 2014. za izračun zbirnog indeksa bili uvršteni i podaci o broju učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika te odsutnom stanovništvu u odnosu na popis iz 1991. godine. Dakle, metodologija je mijenjana 2009. i 2014. godine i baš u tim godinama je Velika Kladuša bilježila značajniji rast/pad indeksa razvijenosti.

Šta smo dobili, a šta izgubili za deset godina?

Stoga nam je od komparacije ranga i indeksa razvijenosti bitnije usporediti nekoliko najznačajnijih podataka od prije deset godina i danas.

Iz te usporedbe je vidljivo da:

  • U Velikoj Kladuši se danas rađa 150-200 beba manje nego prije deset godina. Broj umrlih je manje-više jednak i kreće se oko brojke 300 (s oscijacijama od tridesetak umrlih gore-dolje). Prirodni priraštaj je smanjen sa nekadašnjih 6 na gotovo upola manje. Danas u osnovnim školama imamo 750 učenika manje nego 2007. i ta brojka je u konstantom padu, kao i cifra srednjoškolaca čiji broj se smanjio gotovo za 500.
  • Danas imamo 500 zaposlenih manje nego 2007. godine, a 700 nezaposlenih više. Sada imamo 400 penzionera više nego 2007. godine, te smo sa nekadašnja dva radnika na jednog penzionera pali na 1,4 radnika na jednog umirovljenika.
  • Prosječna plaća je danas u odnosu na 2007. veća za oko 150 KM, a prosječna penzija za oko 70 KM. Bruto društveni proizvod (dok je mjeren) je konstantno rastao, a od 2014. rastu i poreski prihodi. U odnosu na 2008. godinu porastao je i nivo uvoza i izvoza, no još uvijek imamo slabu pokrivenost uvoza izvozom (uvozimo robe u vrijednosti preko 51 milion KM, a izvozimo 39 miliona maraka vrijednu robu).

Pitanja koja bi bilo zanimljivo postaviti jeste kako to da ni porast broja preduzeća, ni porast prosječne plaće nisu rezultirali većim brojem zaposlenih, te, s druge strane, kako to da sa manjim brojem zaposlenih izvozimo više nego ranije? Za odgovore bi bilo, između ostalog, analizirati i porast cijena roba i usluga, odnosno rada i proizvodnje, od 2007. do danas. Time se možemo pozabaviti neki drugi put.

Međutim, ono na šta se kao zajednica što prije moramo fokusirati jesu porazni podaci o padu zaposlenosti i broja stanovnika, te uzročno-posljedična veza između ova dva pokazatelja. Stanovnika je očito sve manje, što zbog pada nataliteta, što zbog ekonomskih emigracija. Na iseljavanje stanovništva najčešće gledamo kao na posljedicu ekonomske nerazvijenosti Velike Kladuše. Međutim, ne bismo trebali zanemariti činjenicu da je, s obzirom na brojnu dijasporu i broj Kladušana sa hrvatskim putovnicama, iz Velike Kladuše nešto lakše otići u inostranstvo nego iz mnogih drugih sredina u BiH, te da je uvođenjem bezviznog režima za bh. građane i ulaskom Hrvatske u Europsku uniju taj proces samo dodatno olakšan. Potražnja za radnom snagom u razvijenim europskim državama “usisala” je radnike i iz razvijenijih hrvatskih gradova, kazuju nam medijski napisi iz susjedne države.

Iseljavanje – posljedica i/ili uzrok ekonomske nerazvijenosti

Jasno je da područja koja ne uspijevaju zadržati ili privući mladu i kvalifikovanu radnu snagu ne mogu računati na ekonomski razvoj. U tom svjetlu bismo u iseljavanju mlade, relativno kvalifikovane i obrazovane radne snage mogli potražiti i uzroke ekonomskog pada, ako ne dosadašnjeg, a onda onog predstojećeg, koje je neminovno bez obzira na neke pozitivne naznake u prošloj godini. Naprosto, stanovništvo Velike Kladuše je sve starije, a takva demografska slika ne ide uz ekonomski napredak.

Prema socioekonomskim pokazateljima, bez obzira koje godine i kriterije uzeli za (naj)relevantnije, Velika Kladuša debelo zaostaje čak i za skromnim federalnim prosjekom. Porazno je što za deset godina nismo uspjeli da napravimo bar mali pomak u povećanju broja zaposlenih, poput, naprimjer, susjednog Cazina koji danas ima oko hiljadu zaposlenih više nego što je imao 2007. godine. Štaviše, Kladuša je u tom periodu izgubila pola hiljade radnih mjesta.

 

U godinama ispred nas, dok još uvijek imamo pozitivan prirodni priraštaj i relativno dobar postotak mladog stanovništva, krucijalno će biti pronaći odgovor na pitanje kako mladu i obrazovanu radnu snagu zadržati u Velikoj Kladuši, te kako onima s poduzetničkim duhom omogućiti da svoje biznis ideje razvijaju ovdje. Sve moguće resurse, od intelektualnih do materijalnih, ova zajednica bi morala podrediti tom cilju, ako želi krenuti putem društveno-ekonomskog razvoja.

Autor analize je Amir Purić, novinar i član Inicijative “Kladuša je naša”

 

Socioekonomske pokazatelje po općinama FBiH od 2007. do 2016. godine moguće je pronaći na stranici Federalnog zavoda za programiranje razvoja: http://www.fzzpr.gov.ba/bs/pubs/3/3/publikacije

ZADNJE VIJESTI IZ Velika Kladuša

Nastavljanjem korištenja našeg portala, slažete se sa korištenjem kolačića. više informacija

Postavke kolačića za ovu web stranicu su podešena na "prihvati kolačiće" kako bi vam pružili najbolje moguće iskustvo surfanja. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu bez promjene postavki kolačića ili kliknete na "Prihvati" ispod onda su pristali na ovo.

Zatvori