5. August. 2019., BiH
Krivi Smo Mi Što Smo Ih Čitali…

Digitalizacija koja je obilježila 21. stoljeće donijela je mnoÅ¡tvo promjena a ono Å¡to svakodnevno radimo postalo je kompjuterizovano, mehanizirano i izvjeÅ¡tačeno. Priča o digitaliziranom svijetu u kojem je svima sve dostupno ukorijenila se duboko u nas, do te mjere da smo prestali razmiÅ¡ljati “svojom glavom”. 

Rutina mladih, pa tako i moja, jeste pogled u ekran čim postanem svjesna da se upravo zavrÅ¡io san u koji sam utonula prethodne noći. Ponekad se pitam koliko samo stresa donosi to opterećenje da je naÅ¡ život, slobodno vrijeme, jutro koje bi trebalo početi okusom kafe, upravo postalo zarobljeno u labirintu informacija.  

Priznajem, život mi je lakÅ¡i stostruko nego mojim precima koji do informacija nisu tako brzo dolazili, ali i kao uvijek postoji ono ALI. To “ali” počelo se pretvarati u pitanje čemu smo izloženi i kome poklanjamo svoje vrijeme i povjerenje. Iz moje perspektive, povjerenje nije neÅ¡to Å¡to se stiče preko noći, nego rezultat dugotrajnog procesa u kojem neko svojim odricanjem i zalaganjem gradi neÅ¡to Å¡to nazivamo kredibilitet.  

Ali, Å¡ta je sa medijima i njihovim osjećajem odgovornosti za pružanjem kvalitetnog sadržaja? Da li se to izgubilo pod pritiskom da budu prvi? I da li smo istovremeno mi postali toliko ovisni i pasivni da se prepuÅ¡tamo informacijama ne propitujući njihovo porijeklo? 

Krivca ne treba tražiti samo u medijima nego i u nama. Kao individue koje same biraju sadržaj snosimo odgovornost za ono čemu poklanjamo vrijeme. Ako smo već postali dio onog Å¡to je donijelo sa sobom 21. stoljeće i prihvatili ulogu “digitalnog čovjeka”, taj digitalni svijet trebali bismo i bolje poznavati.  

Lično, s čitanjem prvog “klikbejt” ili senzacionalističkog naslova, automatski i kao po nareÄ‘enju prestajem pratiti taj medij. Mnogi od nas žive u uvjerenju da smo u svako doba obavijeÅ¡teni o svim deÅ¡avanjima. Ipak, nerijetko se deÅ¡ava da bivamo samo vjeÅ¡to izmanipulisani nečijim interesom da zaradi, a ne da pruži realnu sliku deÅ¡avanja. Uloge su se promijenile pa i mi svojim mobilnim aparatom postajemo mediji koji imaju slobodu da kreiraju sadržaje. Do nas je kako ćemo tu slobodu iskoristiti. 

I kako, na kraju, pametnije koristiti medije? 

Ako smo uspjeli napredovati u mjeri da smo od čovjekolikog majmuna postali digitalni roboti, kao druÅ¡tvo se možemo oduprijeti i negativizmu novog doba. Dovoljno je samo razmiÅ¡ljati bar nekoliko koraka unaprijed, prije nego se prepustimo medijskoj propagandi od koje nemamo niÅ¡ta osim izgubljenog vremena. Za početak, tu online riznicu znanja možemo iskoristiti da se edukujemo o medijskoj pismenosti i načinu da prepoznamo kvalitetan sadržaj.  

Vraćam se na početak priče u kojoj govorim da samo medij nije krivac.”Krivi smo mi” kao Å¡to je nekad davno BalaÅ¡ević pominjao; krivi za nerazumno koriÅ¡tenje medija, krivi za povodljivost loÅ¡im i senzacionalističkim sadržajima. Krivi za bezbroj puta kada smo se pokorili i prihvatili neobjektivne i neprovjerene informacije.  

ÄŒesto pomislim zaÅ¡to osuditi medije, kada ni mi ne pokuÅ¡avamo doprinijeti vlastitom razvitku svijesti o neprofesionalnim medijima. Da, ona možda i postoji negdje, ali volje da im se odupremo kao da nema. 

Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Jahorina tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Azra Serhatlić

ZADNJE VIJESTI IZ BiH