Subota, April 20, 2019
Velika Kladuša 20° C Clear Sky
Search
Generic filters
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in excerpt
Search in comments
Filter by Custom Post Type
25. Februar. 2012., Velika Kladuša
Fikret Abdić najavio revitalizaciju “Agrokomerca” I-dio

Fikret Abdić je u Hrvatskoj 7. juna navršio dvije trećine izdržavanja zatvorske kazne na koju je osuđen zbog ratnog  zločina na prostorima USK-a čime su se stvorili uvjeti za mogućnost podnošenja zahtjeva za prijevremeni prekid izdržavanja kazne, što je njegova porodica i učinila. Iako će o puštanju na slobodu Županijski sud u Karlovcu odlučivati 26. septembra ove godine, Abdić je i iz zatvora uspio uzburkati strasti u Unsko-sanskom kantonu i BiH u cjelini. On je, naime, sastavio „Prijedlog za preuzimanje i obnovu Agrokomerca“, te isti dostavio na više od 870 adresa u BiH od čega 575 na adrese institucija BiH na svim nivoima. O ovom prijedlogu je u Sarajevu u utorak njegova kćerka Elvira Abdić-Jelenović, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH i poslanik u Skupštini USK-a, održala press konferenciju i upoznala cjelokupnu bh. javnost. Ona je na press konferenciji pojasnila je da njen otac ne planira provesti ostatak života šetajući s unucima te da će ovo biti njegova žrtva za Krajinu i BiH.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Znajući za sve dosadašnje mjere koje je vlast poduzimala za spas „Agrokomerca“, radeći na njegovom uništenju i slomu, kao njegov idejni tvorac želim što prije s dioničarima preuzeti „Agrokomerc“ i obnoviti proizvodnju, poručio je Abdić uz Prijedlog koji se ne odbija. On planira „Agrokomerc“ pokrenuti s volonterima koji bi, kako je to kazala Elvira Abdić-Jelenović, sami pronašli sredstva za pokretanje proizvodnje. Redakcija ReprezenT-a u ovom broju objavljuje prvi dio Prijedloga za preuzimanje i obnovu „Agrokomerca“, dok ćemo drugi dio objaviti u narednom broju.

 

UVOD

 

Nedavno je isteklo dvije trećine kazne koju izdržavam u hrvatskim zatvorima zbog osude za ratni zločin. Formalno pravno stiču se uvjeti za prijevremeni izlazak iz zatvora. Ponukan objavljenim Protokolom o „Agrokomercu“ (u daljnjem tekstu AC), koji je nedavno predstavljen javnosti, a znajući za sve dosadašnje mjere koje je vlast javno poduzimala za „spas“ AC, radeći praktički na uništenju i slomu AC, naglašavam da u takvim okolnostima želim što prije s dioničarima kao idejni tvorac projekta „Agrokomerca“ preuzeti AC, obnoviti proizvodnju, prehrambenu industriju, promet, građevinarstvo, te tercijalne i kvartalne djelatnosti u AC i pratećim privrednim subjektima koji će oživljavanjem AC također ponovo proraditi. Na taj način spriječila bi se daljina devastacija AC i ostalih privrednih subjekata i gomilanje već prevelikih gubitaka i otvorila mogućnost zapošljavanja velikog broja ljudi.

 

Radni timovi – alibi za nerad

 

Ideja o formiranju radnog tima koji bi trebao odrediti strategiju za spas AC u najmanju je ruku čudna, posebno kada se govori o kriterijima izbora članova radnog tima i njihova nagrađivanja. U vrijeme nakon afere s tzv. lažnim mjenicama komunistička vlast je bila imenovala sličnu radnu grupu i plaćala te ljude iz budžeta tadašnje Republike BiH. Rezultat njihova rada bio je ravan nuli. Danas se predlaže da ih se plaća od rasprodaje imovine, najma prostora i prodaje zaliha AC što je ravno zločinu prema ogromnom broju ljudi koji s velikim nestrpljenjem očekuju posao i pokretanje proizvodnje u AC i njegovu revitalizaciju radi direktnog i indirektnog zapošljavanja u privrednim subjektima koji će proraditi uz revitalizirani AC. Ljudi u tako formiranom radnom timu nemaju ni dovoljno motivacije ni dovoljno znanja da u postojećim uvjetima neimaštine, pa i gladi, ubrzanim postupkom otpočnu s revitalizacijom AC i ostalih privrednih subjekata. Njihov je primarni interes osigurati sebi nagradu (čitaj: plaću!) ne vodeći računa da li se za taj cilj rasprodaje imovina AC po principu „ubij tele radi šnicle“.

Danas je „Agrokomerc“ u težoj situaciji nego kada sam koncem 1989. godine direktno iz sudnice otišao u radni kabinet u „Agrokomercu“ i kada niko nije vjerovao da je moguće obnoviti proizvodnju i pokrenuti „Agrokomerc“. Bio je to prvi krah proizvodnje u „Agrokomercu“ kada su uništena vrlo vrijedna matična jata peradi i kada je uginulo na stotine hiljada nosilica i purana zbog administrativne nesposobnosti da se za tu perad osigura hrana. Možda to nije bila samo nesposobnost tadašnjih vlastodržaca već smišljena politika uništenja „Agrokomerca“, koja traje i danas. Tadašnji direktor prof. Osman Pirija predlagao je da se sve rasproda i ostavi samo osnovna proizvodnja-jaja, pilića brojlera, purana i kunića. Uz sve dužno poštovanje tom čovjeku, nismo ga poslušali. Moji saradnici i ja smo, zajedno s radnicima, dioničarima i kooperantima „Agrokomerca“, pokrenuli proizvodnju i stvorili ogromnu novu vrijednost u ukupnoj vrijednosti od 146 miliona KM i oko 240 miliona u robi. Tih 146 miliona KM je neevidentirana imovina AC koja je postojala i koja je danas dijelom uništena ili devastirana, ali je sigurno da je i to dio potencijala AC u predloženom pokretanju i revitalizaciji.

U toj situaciji ja sam kao čelni čovjek insistirao da stručni tim koji je imenovan dok sam bio u zatvoru ne može raditi sa mnom ako će primati plaću iz budžeta iz Sarajeva. Uvjet je bio -svi na minimalac i ta solidarnost s radnicima, o kojoj sam već govorio, ogroman je kapital AC kojega ni jedan radni tim bez mene ne može iskoristiti. Danas kada Protokol o AC predviđa formiranje radnog tima ponovno se planira slično. Razlika je jedino u tome da bi se radni tim trebalo plaćati od najma i rasprodaje prostora i imovine AC što je posve neprihvatljivo.

Ja predlažem pokretanje AC i njegovu revitalizaciju na posve drugim osnovama – ljudi koji se u to upuste moraju stvoriti proizvodnjom sredstva za svoje plaće i za daljnji razvoj AC.

Ohrabrujuća obećanja Vlade Federacije BiH

Zbog svega toga, danas kada su se stekli uvjeti za prijevremeno puštanje na slobodu, a moja supruga i djeca podnijeli su takav zahtjev pravosudnim tijelima, predlažem nadležnim vlastima i javnosti BiH da dioničarima „Agrokomerca“ i meni kao idejnom tvorcu i realizatoru projekta „Agrokomerca“ predaju „Agrokomerc“ kako bismo pokrenuli proizvodnju i obnovili rad tog privrednog giganta.

U javnosti se često tumači kako se ja inatim s pravosuđem Hrvatske i ne želim podnijeti molbu za prijevremeno puštanje. Istina je da sam očekivao kako će novoizabrana vlast u BiH, prema predizbornim obećanjima, daleko prije pokrenuti aktivnosti oko revitalizacije AC i za taj slučaj sam bio spreman zatražiti za mene mnogo nepovoljniju varijantu-da mi se omogući da pod uvjetima probacije preuzmem brigu o revitalizaciji i pokretanju proizvodnje u AC i pratećim privrednim subjektima.

Kako do toga nije došlo dan nakon isteka 2/3 kazne moja je porodica podnijela zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, a objavljeni Protokol o AC inicirao je ovaj zajednički prijedlog s dioničarima da na ovaj način predložimo preuzimanje AC, te da pokrenemo proizvodnju i revitaliziramo ne samo AC već i niz drugih privrednih subjekata, kako u BiH tako i šire.

Izvještaj o sastanku predstavnika Vlade Federacije BiH s predstavnicima vlasti USK-a i Općine Velika Kladuša o „Agrokomercu“ ukazuje na to da je situacija u AC posve normalna i da je Vlada došla u posjet i na razgovor o revitalizaciji jednog poduzeća u kojem je sve normalno. Nažalost, situacija s AC je alarmantna. Nagomilani dugovi za neisplaćene plaće, poreze i doprinose, obustavljena proizvodnja u većini pogona, velik dio imovine je dat u podzakup po smiješnim cijenama ili je prodan za podmirenje osnovnih egzistencijalnih potreba zaposlenih, a nikakve vizije kako dalje nema.

Ohrabruje činjenica da je ova Vlada u predizbornom nastupu obećala kako će ispraviti prethodne greške koje je vlast u BiH činila prema AC i mi opravdano i s povjerenjem očekujemo da se to i dogodi. Od februara ove godine očekuju se potezi Vlade Federacije BiH vezani uz AC i taj je proces, nažalost, prespor. No, najvažnije je da se krenulo u rješavanje ovog nepodnošljivog stanja u AC, o čemu svjedoči i spomenuti potpisani Protokol o AC.

Izigrana međunarodna revizija “Agrokomerca”

Istina, u Protokolu nigdje ni jednom riječju nije spomenuto da već petnaestak godina traje spor dioničara „Agrokomerca“ s tom istom Vladom Federacije BiH koja je nezakonito nacionalizirala AC, suprotno privremenoj mjeri Doma za ljudska prava, kao najvišeg sudskog tijela u BiH poslije Daytona, a dok se ne obavi međunarodna revizija. Temeljem te privredne mjere Dom za ljudska prava je konstatirao da je utvrđena vlasnička struktura u omjeru 53 % dioničari, a 47 % država, naredivši Vladi Federacije BiH da angažira nezavisnu međunarodnu reviziju kako bi se precizno utvrdila vlasnička struktura i zabranivši da se u međuvremenu bilo što prodaje, iznajmljuje ili da se mijenjaju privremeno utvrđeni vlasnički odnosi.

Prije toga je, temeljem tužbe nezaposlenih dioničara, odlukama sudova u BiH poništena revizija REVSARA koja je utvrdila da dioničari u AC imaju tek minimalan udio u vlasničkoj strukturi AC. Dom za ljudska prava BiH svojom je naredbom naložio Vladi Federacije BiH da se naruči međunarodna revizija poslovanja AC i da se do tada ne smije mijenjati vlasnička struktura AC. Ovom privremenom mjerom, do okončanja međunarodne revizije, zamrznuta je vlasnička struktura AC koja se ne smije ni mijenjati niti bilo što prodavati od vlasništva AC. Vlada Federacije BiH, kao tužena strana, angažira međunarodnu revizorsku tvrtku Deloitte & Touche koja zaključuje da se na temelju postojeće dokumentacije, uopće ne navodeći čak 94 dokumenta koje je njihovim revizorima u moje ime predala moja kćerka u Sarajevu, ne može utvrditi vlasnička struktura AC. Deloitte & Touche zato predlaže Vladi Federacije BiH da se ugovor proširi i da se tek nakon obavljenog posla može govoriti o utvrđivanju vlasničke strukture AC. Zanemarivši taj prijedlog međunarodnih revizora Vlada Federacije BiH, nakon što se ukida Dom za ljudska prava i njegove ovlasti prenose na Komisiju Ustavnog suda, zaključuje da Deloitte & Touche nije obavio posao do kraja i donosi jednostranu odluku kojom se AC proglašava državnom firmom koju predstavlja Udruga zaposlenih dioničara, tj. onih koji sada rade u AC (cca 190-ak ljudi), a koji danas tvrde da je AC državna firma. Tako je zatvoren krug i Vlada Federacije BiH vratila se na početne stavove poništene REVSAROVE revizije po kojoj je država većinski vlasnik AC. Ti zaposleni „dioničari“ imaju prava, sudovi presuđuju u njihovu korist, a Udruga nezaposlenih dioničara AC koja ima preko 7.000 članova, među kojima sam i ja, kao jedina pravno relevantna stranka u postupku potpuno je isključena iz ovog procesa.

Stoga opravdano očekujemo, ohrabreni najavama Vlade Federacije BiH da će ispraviti dosadašnje nepravde prema AC, da će upravo današnja Vlada Federacije BiH ispraviti te nepravde i omogućiti nezaposlenim dioničarima da odlučuju o svojoj sudbini, o svojoj imovini koja je jednim dijelom uništena, a drugim dijelom značajno devastirana, a samim time i o vlastitoj budućnosti kao i budućnosti svoje djece. Uz uništenje i devastaciju imovine učinjen je i niz drugih kaznenih dijela o čemu će svoje reći nadležni organi.

Hiljade ljudi je obespravljeno

O nezaposlenima dioničarima i svim ljudima koji su stvarali „Agrokomerc“ nema ni riječi, a danas ti ljudi očito nikome nisu važni i niko o njima ne brine. Sve ovo vrijeme provedeno u zatvoru ja iz dana u dan, iz sata u sat, iz minute u minutu pratim što se događa s „Agrokomercom“ i planiram kako sanirati nanijetu štetu i obnoviti rad „Agrokomerca“.

Danas kada sve nadležne vlasti u BiH, posebno Agencija za privatizaciju, vide da „Agrokomerc“ nije moguće obnoviti i pokrenuti proizvodnju već da ga treba u manjim dijelovima rasprodati ja javno predlažem u ime 7.327 dioničara, oko 13.600 bivših zaposlenika i njihovih nasljednika, te preko 7.000 kooperanata i njihovih porodica i desetaka hiljada domaćinstava s područja na kojem je djelovao „Agrokomerc“ da nam se vrati „Agrokomerc“ kako bi pokrenuli proizvodnju i revitalizirali ga. Sva su ta domaćinstva sudjelovala u sufinansiranju i izgradnji infrastrukture koja je bila preduvjet za disperziju kapaciteta i proizvodnje AC na cjelokupnom proizvodnom području AC.

Tvrdim da je to ne samo moguće već i nužno za daljnji razvoj cijelog tog područja, ali i država BiH i RH, te šireg regiona. Možda ovo zvuči kao utopija, ali moram podsjetiti javnost da je još nedavno u AC radilo preko 1.800 ljudi s teritorija današnje Republike Hrvatske i da su to područja koja su danas područja od posebne državne skrbi u Hrvatskoj i zapošljavanje tih ljudi sigurno bi mnogo značilo i za RH, ali i za te ljude koji ne rade i nemaju izgleda za skoro zapošljavanje.

Od moje dvadesete godine imam viziju kako treba stvoriti jaku firmu koja će biti motor razvoja cijeloga tog kraja. Od male zemljoradničke zadruge s 26 zaposlenih i velikih gubitaka stvorio sam „Agrokomerc“ koji je prema međunarodnoj revizorskoj procjeni koncem 1987. godine vrijedio oko 3,5 milijarde ondašnjih USA dolara. To danas odgovara vrijednosti od najmanje cca 15-ak milijardi USA dolara.

Moram naglasiti da nije nimalo slučajno što je AC imao tako širok spektar registriranih djelatnosti – od primarne proizvodnje do kvartalnih djelatnosti. Samo s tako širokim spektrom djelatnosti AC je mogao ući u razvoj izuzetno zaostalog kraja kao što je bilo područje Krajine i širiti se ne samo u BiH nego na prostoru cijele ex Jugoslavije s perspektivom i regionalnog širenja što je prekinuto ratom na prostoru ex Jugoslavije.

Ljudi su mi od prvog dana vjerovali, a ja nikada nisam iznevjerio njihova očekivanja. Sve što smo planirali to smo i ostvarili, čak i više od plana. Ljudi su u tim programima razvoja vidjeli bolje sutra za sebe i svoju djecu i to je tajna mog odnosa s tim ljudima. Ljudi su i danas spremni „potegnuti“ i raditi za manju plaću ako vide sigurnost i jasnu budućnost sebe i svoje djece. Odgovorna državna vlast omogućava takvim vizionarima da pomognu ljudima i pokrenu proizvodnju.

Podsjetit ću da je vlast Južne Koreje ukinula višegodišnju zatvorsku kaznu glavnom direktoru Hyundaija jer su procijenili da je važnost te tvrtke na čelu s Chung Nong-Koo toliko važna za razvoj Južne Koreje, da je bolje osloboditi tog čovjeka izdržavanja zatvorske kazne nego usporiti razvoj Hyundaija, a time i privrede Južne Koreje. Siguran sam da je „Agrokomerc“ za BiH važniji nego li Hyundai za Koreju, pa je jasno ako usporedimo „Agrokomerc“ i važnost „Agrokomerca“ za razvoj i BiH i RH da je proteklih 10 godina izgubljeno nepovratno i da je u tih 10 godina mnogo boli i patnje nanijeto ljudima koji su mogli raditi u pogonima „Agrokomerca“, ali ih nije imao ko povesti. Aktualna vlast u BiH – od Unsko-sanskog kantona do Federacije BiH i države BiH javno izražava želju da se poduzme sve kako bi se AC revitalizirao i pokrenuo. Takav stav ohrabruje i dioničare i bivše radnike i kooperante AC i mene osobno jer smo i mi mišljenja da nikad nije kasno ispraviti ono što je ranije propušteno.

Upravo zato odlučili smo s ovim prijedlogom za preuzimanje, revitalizaciju i pokretanje AC i pratećih privrednih subjekata upoznati javnost BiH, ali i međunarodnu zajednicu, uvjereni da naš optimizam ima utemeljenja u obećanju Vlade Federacije BiH da će učiniti sve što je u njenoj moći da ispravi greške napravljene u prošlosti prema AC.

(nastavak u slijedećem broju)

ZADNJE VIJESTI IZ Velika Kladuša

Nastavljanjem korištenja našeg portala, slažete se sa korištenjem kolačića. više informacija

Postavke kolačića za ovu web stranicu su podešena na "prihvati kolačiće" kako bi vam pružili najbolje moguće iskustvo surfanja. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu bez promjene postavki kolačića ili kliknete na "Prihvati" ispod onda su pristali na ovo.

Zatvori